02 - Principi prilagođavanja u pisanoj komunikaciji
Principi prilagođavanja u pisanoj komunikaciji
  • Načini prilagođavanja poruke u pisanoj komunikaciji
02
Načini prilagođavanja poruke u pisanoj komunikaciji
Prilagođavanje u pisanoj komunikaciji odnosi se na podešavanje simbola tj. reči koje se koriste u poruci, prema određenom čitaocu ili čitaocima.

Šta znamo o čitaocu? Ako možemo da procenimo njegove ili njene godine, obrazovanje, moguće iskustvo, poznavanje predmeta ili teme poruke, onda možemo da primereno biramo reči koje koristimo da bismo preneli svoju poruku. Tako npr. lekar koji piše kolegi o lečenju nekog pacijenta koristi drugačiji rečnik od onoga koji koristi kada tom istom pacijentu piše o njegovom lečenju. Jedan od načina da uspešno primenimo princip prilagođavanja je da pokušamo da sebe zamislimo kao čitaoca poruke koju šaljemo. Da li je u potpunosti razumemo? Da li smo sve jasno objasnili ili smo nešto uzeli zdravo za gotovo i nedovoljno obrazložili? Pošto reči i rečenice koje odaberemo treba da isto znače i pošiljaocu i primaocu poruke, da bi naša komunikacija bila uspešna uputstva koja slede bi mogla biti od pomoći:

Umesto reči i rečenica - Koristite reči i rečenice
apstraktnih - konkretne
opštih - određene
složenih - jednostavne
negativnih - pozitivne
dugačkih - kratke
opširnih i nepotrebnih - sažete
formalnih - manje formalne i neformalne
nepoznatih, stranih - poznate
nepreciznih - precizne