Za razliku od metode CPM, u metodi PERT uvode se postupci proračunavanja verovatnoće realizacije pojedinih aktivnosti, odnosno njihovih suma.
Ovi proračuni se vrše na bazi vremenske procene trajanja pojedinih aktivnosti. Prvi korak koji se preduzima kod definisanja polaznih parametara mreže je određivanje vremena trajanja svake aktivnosti, da bi se mogao odrediti krajnji rok za izvršenje postavljenih zadataka. Za tu svrhu se određuju tri vremenske veličine (scenarija), i to:
aij – optimističko vreme izvršenja pojedinih aktivnosti (i – j), kao najkraće predviđeno vreme realizacije određene aktivnosti. Ovo vreme je procenjeno vreme za koje se smatra da je moguće završiti datu aktivnost, ali sa malom verovatnoćom. Pojavljuje se u situacijama ako se posao obavlja pod izuzetno povoljnim uslovima i okolnostima.
mij – najverovatnije (modalno) vreme izvršenja aktivnosti (i – j): Verovatnoća realizacije određene aktivnosti za ovo vreme veća je od verovatnoće izvršenja aktivnosti u odnosu na vrednost optimističke procene vremena, ali manja od najvećeg, tzv. pesimističkog vremena. U statističkom smislu, to je vreme sa najvećom frekvencijom pojavljivanja. Kada bi se neko posao ponavlja vi[e puta pod istim uslovima onda je bi se pojavljivalo to najfrekventnije vreme
bij – pesimističko vreme izvršenja aktivnosti (i – j) je najduži procenjeni interval izvršenja određene aktivnosti. Ono pokazuje koliko dugo može da traje jedna aktivnost, i da se konačno završi. To je vreme koje se pojavljuje ako se poslovi obavljaju pod izuzetno nepovoljnim uslovima i okolnostima.
Drugi korak kod analize vremena je provera parametara: a, m i b za svaku aktivnost, pri čemu mora uvek biti zadovoljena relacija: aij ≤ mij ≤ bij